Prije neki dan istarski župan Ivan Jakovčić susreo se s rumunjskim veleposlanikom u Zagrebu, s kojim je, među ostalim, razgovarao o Istrorumunjima u Šušnjevici i okolnim selima, odnosno Žejanama, uz dogovor da će se kontakti nastaviti i produbiti te razviti suradnja i razmijeniti posjeti. Oni koji prate te kontakte znaju da je tako nešto svaki put zaključeno prilikom obilaska rumunjskih diplomatskih predstavnika Šušnjevice i da se najdalje stiglo do dijeljenja knjiga na rumunjskom jeziku koji naši Ćiribirci, odnosno Vlasi, ne razumiju. Njima smeta što ih se tada tretira kao Rumunje, što oni nisu u svjetlu današnjeg identiteta te nacije, kao što im smeta svojevrsni patronat iz te zemlje. To ne znači da se ti kontakti i susreti ne trebaju održavati na raznim razinama, uključujući moguće gospodarske, ali i znanstvene kontakte. Ne treba zaboraviti da se prije stotinjak godina najpoznatiji Istrorumunj Andrea Glavina školovao u Rumunjskoj i za Italije, kad je Šušnjevica postala općina, u tamošnje škole uveo govor te etničke zajednice.

Više od toga, pogotovo inzistiranje na njihovoj rumunjskoj nacionalnosti, jalov je posao, isto kao što se od gradišćanskih ili moliških Hrvata želi učiniti "prave" Hrvate. Zaboravlja se pritom da su oni ipak prije svega Austrijanci i Talijani, svjesni svog porijekla i korijena, o čemu svjedoče neka prezimena, običaji ili arhaičan govor s mnoštvom njemačkih ili talijanskih riječi.

U tim zemljama postoje udruge koje prije svega čuvaju i njeguju tu tradiciju, ne bježeći od kontakata s njihovim praprazavičajem, a takve udruge u Šušnjevici nažalost nema. Istina, pod okriljem IDS-a ona je bila osnovana prije desetak godina, ali od početka je bila ispolitizirana i bez pravih namjera da se radi ne samo na očuvanju baštine te zanimljive etničke zajednice, čiji broj stalno opada, već i poticanju njihove afirmacije i samopoštovanja. Danas Općina Kršan, a ni Istarska županija, ništa ne čine za očuvanje njihova identiteta, govora, odnosno usporavanje neminovne asimilacije ili izučavanje prošlosti. Minimalno što bi se moglo očekivati od Kršana jest da se postojanje te zajednice i njene posebnosti utvrdi u općinskom Statutu te da nazivi na ulazu u Šušnjevicu i nekoliko okolnih sela budu dvojezični. Zanimljivo je da su u svim tim elementima Istrorumunji mnogo više organizirani i samosvjesniji u Italiji i New Yorku, gdje ih danas ima više nego u rodnoj Istri, a svatko koga zanima povijest Istrorumunja naći će hrpu zanimljivih podataka na internetu. I to posebno na portalu Istrianet.org, koji godinama vodi Marisa Ciceran, podrijetlom također Istrorumunjka.

Kod nas su za populariziranje Ćiribira ne samo pionirski, već i kapitalni posao učinili akademik August Kovačec i pulski sveučilišni profesor Goran Filipi izdavši dragocjene rječnike njihova govora. Više nego mnogo, ali ne i dovoljno da se i službeno promijeni odnos prema toj maloj zajednici, koja je prije 150 godina bila mnogo brojnija, dopirući na Labinšćini i do danas opustjele Skitače. Prvi potez bi nakon svega, uz podršku Istarske županije, ipak trebala poduzeti kršanska Općina.

Marijan Milevoj