U dokumentarnom filmu "Ćiribirci" Tanje Kanceljak provest ćemo vas kroz možda najmanje poznati dio Hrvatske. Ćiribirci ili Istrorumunji mala su jezična skupina koja živi u Istri. Na sjeveru ćemo Ćiribirce susresti u selu Žejane, dok na južnim padinama Učke žive u Šušnjevici i okolnim selima. Žejanci kažu kako govore žejanski, a u Šušnjevici kažu kako govore vlaški. Unatoč malim razlikama, možemo reći kako je to jedan jezik, istrorumunjski. No zajedničko im je porijeklo koje još uvijek nije dovoljno istraženo. Verzija je mnogo. Najvjerojatnija je ona da su u Istru stigli u 14. stoljeću bježeći pred Turcima. Ćiribirci su bili stočari i nomadi, a tijekom stoljeća stopili su se s domaćim stanovništvom. Sa sobom su donijeli jezik koji je, iako bez pisanog traga, i do danas ostao u svakodnevnoj uporabi. Zanimljivo je da se govornici istrorumunjskog ne osjećaju manjinom, ali niti rumunjskom dijasporom, deklariraju se ili kao Hrvati ili regionalno. Prema podacima UNESCA, Ćiribiraca u svijetu danas ima oko tisuću, dok ih je u Hrvatskoj ostalo samo dvjestotinjak. Osim nekoliko pjesama i tradicije zvončarstva u Žejanama, oni nemaju svoju književnost i umjetnost. Ostao im je jedino jezik i oni su danas za Istru i Hrvatsku velika i značajna posebnost.
U dokumentarnom fimu "Ćiribirci," snimljenom 2006., prikazan je život ljudi za koje mnogi u Hrvatskoj i ne znaju da postoje. Od zaborava ih je istrgnula ekipa Hrvatske televizije.
U dokumentarnom filmu "Ćiribirci" Tanje Kanceljak provest ćemo vas kroz možda najmanje poznati dio Hrvatske. Ćiribirci ili Istrorumunji mala su jezična skupina koja živi u Istri. Na sjeveru ćemo Ćiribirce susresti u selu Žejane, dok na južnim padinama Učke žive u Šušnjevici i okolnim selima. Žejanci kažu kako govore žejanski, a u Šušnjevici kažu kako govore vlaški. Unatoč malim razlikama, možemo reći kako je to jedan jezik, istrorumunjski. No zajedničko im je porijeklo koje još uvijek nije dovoljno istraženo. Verzija je mnogo. Najvjerojatnija je ona da su u Istru stigli u 14. stoljeću bježeći pred Turcima. Ćiribirci su bili stočari i nomadi, a tijekom stoljeća stopili su se s domaćim stanovništvom. Sa sobom su donijeli jezik koji je, iako bez pisanog traga, i do danas ostao u svakodnevnoj uporabi. Zanimljivo je da se govornici istrorumunjskog ne osjećaju manjinom, ali niti rumunjskom dijasporom, deklariraju se ili kao Hrvati ili regionalno. Prema podacima UNESCA, Ćiribiraca u svijetu danas ima oko tisuću, dok ih je u Hrvatskoj ostalo samo dvjestotinjak. Osim nekoliko pjesama i tradicije zvončarstva u Žejanama, oni nemaju svoju književnost i umjetnost. Ostao im je jedino jezik i oni su danas za Istru i Hrvatsku velika i značajna posebnost.