Lovran – Izložba ”Neka nu me uci”, odnosno – prevedeno s vlaškog i žejanskog jezika – ”Da me ne zaboraviš” iznijela je na zidove galerije Laurus svu povijest Žejana te Šušnjevice i okolice, kako bi se prikazala svakodnevica posljednje dvije ”oaze” endemskog ”istrorumunjskog” jezika.

Ova izložba otvorena je u kolovozu u Žejanama i Šušnjevici, mjestima u kojima se govori žejanski, odnosno vlaški jezik. Nakon toga gostovala je u riječkoj Filodrammatici, Pićnu, sada u Lovranu, a kasnije se vraća natrag u svoja ishodišta. Prikazano je sto fotografija, po pedeset iz svakog mjesta, koja kroz pet grupacija prikazuju život u tim mjestima od početka dvadesetog stoljeća, pa do njegovih šezdesetih godina, kazao je Robert Doričić iz Žejana, koautor izložbe s Vivianom Brkarić iz Šušnjevice te Zvjezdanom Vrzić.

Sama izložba dio je projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika, u sklopu kojeg se već nekoliko godina radi na dokumentiranju i očuvanju vlaškog i žejanskog jezika, jednog od najugroženijih jezika Istre. Ovaj jezik, još poznat u znanosti i pod nazivom ”istrorumunjski”, govori se u mjestu Žejane, u planinskom dijelu sjeverne Istre, te mjestima Šušnjevica, Brdo, Kostrčan, Zankovci, Letaj, Nova Vas i Jesenovik, oko Čepićkog polja. Neosporna pripadnost istarskom zavičaju i kulturnom i povijesnom okruženju tu se susreće sa zanimljivom jezičnom posebnošću. Preci govornika vlaškog i žejanskog, dviju varijanti istog jezika, doselili su u Istru u većim skupinama početkom 16. stoljeća, a prije toga su nekoliko stoljeća nastanjivali dijelove Dalmacije. Svoje porijeklo vuku od drevnih balkanskih Vlaha, nomadskog stočarskog stanovništva Balkana romaniziranog u vrijeme kada su tu bile rimske provincije.

Video materijel snimljen na izložbi u Rijeci pogledajte u nastavku teksta.