Istrorumunjski i Istriotski govore oko 300 pasivnih korisnika

Među 24 najugroženija europska jezika nalaze se i dva jezika koja se govore u Istri, a radi se o istrorumunjskom - dijalektu rumunjskoga jezika i istriotskom - autohtonom predmletačkom romanskom jeziku jugozapadne Istre. Istrorumunjski jezik je jezik istočnoromanske skupine, kojim na sjeveru Istre u nekoliko sela, poglavito Žejane, Lanišće i Šušnjevica danas govori nekoliko stotina Ćiribiraca. Za neke jezikoslovce istrorumunjski jezik je dijalekt rumunjskog jezika koji već tisućljeće ne stanuje tamo, a u Hrvatskoj se od jezikoslovaca ovim jezikom bavi akademik August Kovačec.

Govornici istrorumunjskog jezika su Ćiribirci ili Istrorumunji. Točan broj govornika nije poznat, u UNESCO-voj Crvenoj knjizi (Red Book of Endangered Languages) spominje se broj od između 500 do 1000 osoba. Etnički su Ćići međutim daleko brojniji. Mnogi su poprimili hrvatski jezik i danas se smatraju Hrvatima, a znatan dio je ’50-tih godina dvadesetog stoljeća iselio u prekomorske zemlje.

Ćiribirci su bili Murlaci koje je sredinom 15. st. Ivan VII Frankapan naselio s Velebita na otok Krk. Radilo se o 200-tinjak obitelji koje su zapravo skoro sve bile hrvatske, a ne murlačke tj. vlaške, ali koje su očito na Velebitu bile u vlaškom okružju te su poprimile njihov jezik i tradiciju. Od prezimena koje su vjerojatno bile doista vlaška spominju bila su npr. Bučul, Čutul, Prendivoj. Već 1463. godine spominje se da su "Ćići" (prvi spomen tog pojma) Ivana Frankapana pljačkali po sjevernoj Istri. Očito je dio doseljenih "Murlaka" s Krka preselio u Istru gdje su se s vremenom i trajno nastanili. Vjerojatno je u Istru odselio tek manji dio njih jer su sva sela koja su osnovali na Krku i dalje ostala postojati, a postoje i danas.Interesantno je da u New Yorku od međuratnoga razdoblja postoji kolonija 'Istrorumunja' koja još čuva jezik, a navodno ih ima do 300 osoba, kako je istražio akademik Kovačec.

Drugi ugroženi jezik je Istriotski ili istroromanski autohtoni predmletački romanski jezik jugozapadne Istre (Rovinj, Bale, Vodnjan, Šišan, Galižana, Fažana). On stoljećima uzmiče pred mletačkim koji se proširio od 10. stoljeća pa je istriotski snažno talijaniziran. Njegovi govornici, nemaju posebnoga nacionalnog osjećaja te se odreda izjašnjavaju i osjećaju kao Talijani, a njihove su škole otkako postoje na talijanskom jeziku. Kako smatra akademik Kovačec preostalo je oko 300 pasivnih korisnika istriotskog jezika.